Schmidt upozorava na ruski utjecaj u BiH: „Dodik djeluje kao promotor ruskih interesa“

Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt smatra da zemlji ne prijeti novi rat, ali upozorava da dugotrajna politička stagnacija, etničke podjele i usporen evropski put sve više slabe povjerenje građana u mogućnost promjena. U intervjuu za EUobserver govorio je o utjecaju Rusije, politici Milorada Dodika, odnosima Srbije i Hrvatske prema BiH te sve izraženijem odlasku mladih u zemlje Evropske unije.

Schmidt smatra da očuvanje mira predstavlja jedno od najvažnijih dostignuća Dejtonskog sporazuma, ali upozorava da odsustvo oružanih sukoba nije dovoljno za izgradnju funkcionalne države. Prema njegovoj ocjeni, potrebno je više političke odgovornosti, snažnije građansko društvo i aktivniji angažman Evropske unije.

Govoreći o evropskim integracijama, istakao je da se BiH predugo nalazi između političkih obećanja i konkretnih rezultata.

„Tako smo ostali ni tamo ni ovamo. Imamo samo princip nade. Nadu da će nešto doći“, rekao je Schmidt.

Etničke podjele i politička stagnacija

Schmidt smatra da civilno društvo u Bosni i Hercegovini još nema dovoljno snage da značajnije utiče na demokratski razvoj i ubrzanje evropskih integracija. Kao jednu od prepreka izdvojio je političke podjele koje otežavaju zajedničko djelovanje i postizanje dogovora o važnim pitanjima.

„Zasad ne vidim da se to mnogo promijenilo“, kazao je.

Posebno je kritikovao političke stranke koje, prema njegovoj ocjeni, koriste etničke razlike za pridobijanje podrške birača umjesto da razvijaju politike koje bi povezivale građane.

„Posebno SNSD, Dodikova stranka, ali, iskreno, ne samo oni, koriste etničke razlike kao argument za pridobijanje podrške, umjesto da imaju multietnički pristup. Može se sumnjati u njihovu stvarnu proevropsku opredijeljenost“, istakao je Schmidt.

Njegova ocjena odnosi se na način na koji pojedine političke stranke grade podršku i predstavljaju evropske integracije. Dugotrajna neslaganja među političkim akterima, prema njegovom mišljenju, otežavaju stvaranje uslova za stabilniji institucionalni i demokratski razvoj.

Srbija, Hrvatska i politički utjecaj u BiH

Govoreći o odnosima Srbije i Hrvatske s pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine, Schmidt je podsjetio da su posebne veze predviđene Dejtonskim sporazumom i da same po sebi ne predstavljaju njegovo kršenje. Međutim, smatra da određeni politički potezi prelaze okvire uobičajene saradnje.

Kao primjer naveo je reakciju Srbije na rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz 2024. godine kojom je ustanovljen Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

„Protiv toga je pokrenut zaista upadljiv napad, iako Srbija nije bila imenovana u rezoluciji“, rekao je.

Prema Schmidtovoj ocjeni, reakcije na rezoluciju poslužile su i kao povod za stvaranje „svesrpske deklaracije“. Iako se takav dokument može predstavljati kao oblik kulturnog povezivanja pripadnika istog naroda, Schmidt smatra da ima i političku dimenziju.

„Istovremeno je treba posmatrati i kao instrument pokušaja ostvarivanja većeg političkog utjecaja u dijelu druge zemlje“, upozorio je.

Time je otvorio pitanje granice između kulturne i političke saradnje s jedne strane te pokušaja utjecaja na unutrašnje političke odnose u Bosni i Hercegovini s druge.

Schmidt: Dodik djeluje kao promotor ruskih interesa

Jedan od najizraženijih dijelova intervjua odnosio se na ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini i ulogu predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.

Schmidt je ocijenio da se ruski utjecaj oslanja na tradicionalne veze, naročito sa srpskom pravoslavnom zajednicom, ali i na djelovanje u medijima i na društvenim mrežama.

„Rusija pokušava utjecati na dio Bosne i Hercegovine, posebno na Banju Luku i Republiku Srpsku, a Dodik na neki način djeluje kao promotor ruskih interesa. To zaista jeste slučaj“, kazao je bivši visoki predstavnik.

Kao dodatni pokazatelj bliskih političkih odnosa naveo je susrete Dodika s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

„Dodik se s Putinom sastao jedanaesti put od početka rata u Ukrajini. To je zaista upadljivo“, istakao je Schmidt.

Ipak, smatra da Bosna i Hercegovina nema naročito veliki ekonomski ili strateški značaj za Moskvu. Prema njegovoj procjeni, važnost ovog prostora za Rusiju prvenstveno proizlazi iz mogućnosti da se preko njega otežava djelovanje Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država.

„Dakle, na to se više gleda kao na instrument nego kao na područje utjecaja“, pojasnio je.

Schmidtove ocjene predstavljaju njegov pogled na motive ruske politike u regiji i ulogu domaćih političkih aktera u tim odnosima.

Evropska unija mora biti prisutnija među građanima

Schmidt smatra da Evropska unija treba snažnije pokazati građanima Bosne i Hercegovine šta evropske integracije konkretno znače za njihov svakodnevni život. Prema njegovoj ocjeni, dosadašnji pristup nije proizveo dovoljno vidljivih promjena, a sam proces pristupnih pregovora ne može riješiti sve probleme društva.

„Ne možete to postići samo programima ili novcem“, poručio je.

Pozvao je evropske institucije da razmotre dodatne načine djelovanja, posebno kroz podršku civilnom društvu i neposredniju komunikaciju s građanima. Smatra da pregovori o članstvu ne bi trebali biti jedini instrument evropskog angažmana u BiH.

„Moja snažna preporuka bila bi: nemojte pregovore o pristupanju Evropskoj uniji posmatrati kao cjelokupan skup instrumenata koji vam stoje na raspolaganju“, rekao je.

Pristupne pregovore opisao je kao važan tehnički proces, ali nedovoljan za jačanje demokratske kulture, razvoj građanskog društva i izgradnju povjerenja u institucije.

„Znam da je to uobičajen i dobro uspostavljen pristup Komisije, ali on nije dovoljan“, dodao je.

Pohvalio je angažman evropske komesarke Marte Kos, navodeći da dobro razumije regiju i da ulaže značajne napore. Ipak, smatra da je potrebno više pažnje posvetiti mladima i komunikaciji putem društvenih mreža.

„Ako se vratimo ruskom utjecaju, oni su majstori u tome. Evropska unija je veoma suzdržana“, kazao je Schmidt.

Odlazak mladih sve veći problem

Posebno zabrinjavajućim ocijenio je demografske trendove u Bosni i Hercegovini i odlazak građana koji svoju budućnost sve češće vide u inostranstvu.

Schmidt smatra da ne treba unaprijed pretpostavljati da svi građani žele članstvo u Evropskoj uniji. Istovremeno, upozorio je da mnogi mladi koji priželjkuju evropski standard života priliku za bolje uslove rada i veću sigurnost traže izvan vlastite zemlje.

„Ako pogledate demografska kretanja u Bosni i Hercegovini, vidjet ćete da neki donose vlastitu, ličnu odluku, a ona znači odlazak iz zemlje, uglavnom u države članice Evropske unije“, rekao je.

Prema njegovoj ocjeni, za zaustavljanje tog trenda nije dovoljno govoriti o evropskoj perspektivi. Građanima je potrebno omogućiti bolje životne uslove, više poslovnih prilika i veću pravnu sigurnost.

Kao jedan od pravaca djelovanja izdvojio je približavanje evropskom unutrašnjem tržištu i standardima vladavine prava.

„Mislim da bi to trebao biti pravac: učiniti zemlju privlačnijom za ostanak i nastojati ljudima pružiti mogućnosti u vlastitoj zemlji“, poručio je Schmidt.

Njegova poruka ukazuje na problem koji prevazilazi samu brzinu evropskih integracija. Ako građani ne vide mogućnost da u vlastitoj zemlji ostvare stabilan posao, sigurnost i perspektivu za porodicu, politička obećanja o budućem članstvu teško mogu nadomjestiti svakodnevne probleme.

Od obećanja iz Soluna do dugog čekanja na napredak

Schmidt se osvrnuo i na samit Evropske unije u Solunu iz 2003. godine, na kojem je potvrđena evropska perspektiva zemalja zapadnog Balkana. Podsjetio je na dug period koji je protekao do konkretnijeg napretka Bosne i Hercegovine.

BiH je kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji dobila u decembru 2022. godine, gotovo dvije decenije nakon samita u Solunu. Schmidt smatra da su tokom tog perioda očekivanja i zahtjevi u određenoj mjeri sniženi, ali da ni takav pristup nije doveo do dovoljnog napretka.

„Sada se ne poduzimaju ni ti mali koraci“, upozorio je.

Prema njegovim riječima, problem nije samo u tome što građani gube strpljenje nego i u sve slabijem uvjerenju da bi promjene mogle stići dovoljno brzo da ih sadašnje generacije osjete.

Dugo čekanje na evropsku perspektivu, posebno među mladima, može dodatno pojačati osjećaj da se životne mogućnosti lakše ostvaruju izvan Bosne i Hercegovine. Zbog toga Schmidt smatra da je evropski angažman potrebno usmjeriti i na neposredne koristi koje građani mogu osjetiti prije punopravnog članstva.

Novi rat nije izvjestan, ali mir sam po sebi nije dovoljan

Uprkos političkim tenzijama i dugotrajnoj stagnaciji, Schmidt ne smatra da Bosni i Hercegovini prijeti novi oružani sukob. Očuvanje mira i odsustvo nasilja vidi kao jedno od ključnih dostignuća Dejtonskog sporazuma.

„Posebno srednja generacija toliko je propatila zbog rata i opsade Sarajeva da zaista nema sklonosti ka bilo kakvom vojnom sukobu ili sukobu uz upotrebu sile. Mislim da je to dobra vijest“, rekao je.

Ipak, upozorio je da bi nove generacije mogle početi prihvatati postojeće stanje kao uobičajeno, iako su istovremeno nezadovoljne nedostatkom političkog i ekonomskog napretka.

Dodatni problem, prema njegovom mišljenju, predstavljaju vanjski akteri koji podržavaju političke snage čije djelovanje može doprinijeti destabilizaciji zemlje.

„Iako ne vidim opasnost od rata, vidim da bi pozitivna dostignuća i uspjeh Daytona mogli sve više gubiti visok stepen priznanja koji uživaju“, kazao je Schmidt.

Njegova poruka je da stabilnost ne bi trebala biti jedino mjerilo uspjeha. Za dugoročno funkcionisanje države potrebni su i politički dogovori, jačanje institucija, ekonomske mogućnosti i veće povjerenje među građanima.

Suočavanje s prošlošću ostaje otvoreno pitanje

Govoreći o ulozi Ureda visokog predstavnika, Schmidt nije dao jednostavan odgovor na pitanje da li je njegovo djelovanje i dalje neophodno. Podsjetio je da se prilikom zaključivanja Dejtonskog sporazuma nije očekivalo da će međunarodni nadzor trajati toliko dugo niti da će problemi među etničkim grupama ostati neriješeni.

Posebno je ukazao na odnos prema ratnim zločinima i njihovim počiniocima, navodeći primjer Ratka Mladića.

„Kako je moguće da jedan od glavnih ratnih zločinaca i počinilaca genocida, general Ratko Mladić, dobije ceremoniju sahrane nalik državnoj u Beogradu i očigledno uživa veliku podršku?“, upitao je Schmidt.

Smatra da takvi primjeri pokazuju kako iskren odnos prema prošlosti još nije uspostavljen te da se o historijskim događajima i dalje često govori kroz politički oblikovane narative.

„Ponekad, a imao sam i slučajeve u kojima sam to morao provjeravati u školskim udžbenicima, nailazite na priče o herojima, ali ne i na prikaz stvarne historije“, rekao je.

Prema njegovoj ocjeni, odnos prema prošlosti ostaje važan dio šireg problema izgradnje povjerenja i zajedničkog društvenog prostora. Bez suočavanja s činjenicama o ratnim zločinima i njihovim posljedicama teško je izgraditi trajnu kulturu odgovornosti i međusobnog razumijevanja.

Mladi i kultura nude razlog za optimizam

Uprkos brojnim problemima, Schmidt je izdvojio primjere koji, prema njegovom mišljenju, pokazuju da u Bosni i Hercegovini postoji potencijal za povezivanje i promjene.

Posebno je pohvalio mlade koji se protive podijeljenom obrazovanju, kao i proteste učenika i nastavnika u srednjoj Bosni koji su tražili zajedničko školovanje.

„To su znakovi nade“, istakao je.

Kao dodatnu vrijednost naveo je živu kulturnu scenu, kvalitetnu umjetnost i filmsku produkciju. Posebno je izdvojio Sarajevo Film Festival kao događaj koji okuplja ljude iz različitih sredina i pokazuje da postoje zajednički interesi koji prevazilaze političke i etničke podjele.

Schmidt smatra da društvene veze u Bosni i Hercegovini postoje, ali da se još ne odražavaju dovoljno na političko djelovanje i funkcionisanje države.

„Dakle, zajednica postoji, ali ne i politička zajednica. Ponekad bih volio vidjeti nešto više povezivanja i na političkom planu“, zaključio je.