Presuda Suda Bosne i Hercegovine izrečena predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku, predstavlja presedan bez presedana u savremenoj političkoj istoriji Bosne i Hercegovine. Odluka kojom se Dodik osuđuje na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta otvara čitav niz pravnih, institucionalnih i političkih pitanja čije posljedice će se osjećati daleko izvan granica jednog entiteta.
Prema zvaničnom saopćenju Suda BiH od 1. augusta, Dodik je pravosnažno osuđen jer je potpisao ukaze o proglašenju zakona koji su prethodno bili poništeni od strane visokog predstavnika. Ti zakoni su pokušali onemogućiti primjenu odluka Ustavnog suda BiH i samog Schmidta na teritoriji Republike Srpske, čime su entitetske institucije ušle u direktan pravni sukob s državnim poretkom.
Dodik: „Ne prihvatam presudu“
U prvim izjavama nakon presude, Milorad Dodik je kategorično odbacio njenu legitimnost: „Ne prihvatam presudu“, rekao je kratko, ističući politički stav koji je godinama gradio – da institucije BiH, uključujući i visokog predstavnika, ne priznaje kao zakonite autoritete.
Njegov advokat Goran Bubić najavio je pokušaj osporavanja presude pred Ustavnim sudom BiH, što otvara novo poglavlje u pravnoj borbi. Ipak, i pored pravnih instrumenata koji su mu na raspolaganju, Dodik se nalazi u poziciji u kojoj se politički manevri sve više sudaraju s pravnom stvarnošću.
Može li Dodik izbjeći zatvor?
Pravni stručnjaci ističu da postoji nekoliko zakonskih mehanizama koji Dodiku omogućavaju privremeno izbjegavanje zatvora. Advokat i bivši član Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH Ilijas Midžić pojašnjava da osuđeni ima pravo da traži odgodu izvršenja kazne – maksimalno dva puta po tri mjeseca – ali samo iz egzistencijalnih razloga.
„To može biti, recimo, neodložan posao koji je vezan za poljoprivredu ili obezbjeđenje porodice. Političke obaveze ne spadaju u tu kategoriju,“ naglašava Midžić.
Takođe, postoji mogućnost da Dodik zatraži zamjenu zatvorske kazne za novčanu, ali ta opcija mora biti aktivirana prije isteka roka definisanog u tzv. „uputnom aktu“ koji dostavlja sud.
Prestanak mandata: Zakonska obaveza ili politički izazov?
Prema zakonima BiH, svakom izabranom zvaničniku mandat automatski prestaje onog dana kada presuda kojom je osuđen na šest mjeseci zatvora ili više postane pravosnažna. U tom slučaju, sud mora dostaviti presudu Centralnoj izbornoj komisiji (CIK), koja ima ovlaštenje da formalno proglasi prestanak mandata.
Predsjednica CIK-a, Irena Hadžiabdić, već je potvrdila da je Komisija zatražila presudu kako bi mogla razmotriti naredne korake. „Nakon što donesemo odluku i iscrpimo sve žalbene mehanizme, raspisujemo prijevremene izbore koji se moraju održati u roku od devedeset dana,“ rekla je Hadžiabdić.
Ukoliko Dodik odbije da postupi po presudi i nastavi da obavlja funkciju predsjednika, mogao bi se suočiti s novim krivičnim prijavama za „neizvršavanje sudske odluke“, što je zasebno krivično djelo.
Pravne rupe i institucionalni vakuum
Zanimljivo je da Ustav Republike Srpske ne predviđa jasnu proceduru u slučaju kada predsjednik entiteta dobije zabranu vršenja funkcije. Jedina zakonska mogućnost jeste da predsjednik sam ovlasti jednog od potpredsjednika da ga zamijeni – ali to je moguće samo uz njegovu prethodnu saglasnost. U slučaju „trajnog onemogućavanja“, zakonski okvir ostaje nejasan.
U praksi, slična situacija se dogodila 2007. godine nakon smrti tadašnjeg predsjednika Milana Jelića. Tada je, bez eksplicitnog ustavnog osnova, Narodna skupština imenovala predsjednika parlamenta Igora Radojičića za vršioca dužnosti predsjednika. Ako bi se sada primijenio isti model, novu ulogu mogao bi preuzeti Nenad Stevandić – aktuelni predsjednik Narodne skupštine RS i Dodikov bliski politički saveznik.
Međutim, Stevandić se takođe nalazi na američkoj „crnoj listi“ zbog podrivanja Dejtonskog sporazuma, što dodatno komplikuje politički i institucionalni legitimitet eventualnog prelaznog rješenja.
Međunarodni kontekst i unutrašnje krize
Presuda Dodiku dolazi u trenutku kada političko vodstvo Republike Srpske – uključujući premijera Radovana Viškovića i Nenada Stevandića – već funkcioniše pod teretom međunarodnih sankcija i unutrašnjih istraga. Trojica vodećih ljudi entiteta suočeni su s istragama u vezi s donošenjem zakona koji su pokušali prenijeti nadležnosti sa države na entitet – što predstavlja direktan napad na ustavni poredak BiH.
Dodatno, presuda ima potencijal da izazove političku destabilizaciju u BiH. Ukoliko Dodik odbije da se povuče, postoji realna opasnost da dođe do institucionalnog paralizma i produbljivanja krize koja već duže vrijeme potresa državu.
Pravo, ne prkos
U pravnoj državi, zakon mora biti iznad svake političke volje – čak i kada se radi o najvišim izabranim funkcionerima. Ako Milorad Dodik prihvati presudu, slijedi mu gubitak funkcije i zatvorska kazna, što bi označilo kraj jedne političke ere. Ukoliko odbije da postupi u skladu s pravosnažnom odlukom suda, suočava se s novim optužnicama, a zemlja s još jednom rundom političke i institucionalne nestabilnosti.
„Zakon mora biti jači od političkog prkosa. Ako ne poštuje presudu, Dodik rizikuje nove krivične postupke. I to ne bi bio kraj, već uvod u dublju političku krizu,“ zaključuje advokat Ilijas Midžić.
